Anna von Hausswolff: Stvarnost i opipljivost magije

Uzmite što je sudbina ljudskoga bića, tanka patetična linija koja ocrtava i okružuje beskonačnu i nepoznatu tišinu. Upravo se u ovoj tišini, tek u zamišljenom i nepoznatom središtu, rađaju legende. Avaj! Stoga naše vrijeme ne zna za legende. Naše je vrijeme lišeno tišine i tajni u odsutnosti kojih legende ne mogu nastajati.

Ovaj stih relativno nepoznatoga švedskog pisca Waltera Ljungquista (1900. – 1974.) bio je jedini promotivni materijal za najavu četvrtog albuma Anne von Hausswolff nazvanog “Dead Magic”. U razgovoru sa Stuartom Maconijem za BBC Radio 6 Music izjavila je da pjesme s ovoga albuma ne želi objašnjavati, odnosno sugerirati što bi bila ideja iza njih, koncept ili svrha. Istaknula je, ipak, potrebu da pronađe svoj sirov i slobodan unutarnji glas. Time je, vjerojatno, referirala na unutarnji glas kao osjećaj ili instinkt, no ujedno i tehniku pjevanja i usavršavanja vokala, što su dvije okosnice albuma. “Dead Magic” direktno upućuje na magiju, duhovnost, primordijalnost i slobodnu igru mašte, odnosno, imajući u vidu stih s početka, na odsustvo tih elemenata ili barem teškoću pronalaženja istih u današnjim okolnostima. Na osobnoj razini, radilo se o “osjećaju gubitka dara promatranja stvari kroz maštu… gubitku veze s vanjskim svijetom i zatočenosti u vlastitom tijelu”.

Album je nastao kao pokušaj pronalaska magije, i vlastite, i one u svijetu. Smrt magije je, kako glazbenica kaže, kada onaj tko stvara, ne vidi magiju u onome što radi. Na ovom je albumu Anna postala svjesna svoje snage, prvenstveno snage vokala, koji potpuno nosi ovaj album, te je uz orgulje donio moćne orkestracije i zvučnu kulisu koja je na prethodnim albumima bila tek naznačena i gotovo u povojima. Na prvom albumu, “Singing From the Grave”, ključan je bio klavir, da bi na “Ceremony” i “The Miraculous” Anna uvela orgulje. Aktualni je album sasvim orijentiran na taj instrument, ne samo iz glazbenih razloga, nego zbog simbolike i snage koje uz orgulje zadobiva vokalna izvedba. Pet pjesama ovoga albuma, od kojih jedna traje dvanaest, a druga šesnaest minuta, prvotno su bile zamišljene kao jedna pjesma. I doista se tako mogu promatrati, no forma albuma ima svoje parametre. Otuda i naziv “Dead Magic”. Kao da glazbenica želi sugerirati da je fizičko utjelovljenje magije ujedno i njezina smrt; “kontradikcija korištenja mašte kao oruđa dekonstrukcije i degradacije iste”, odnosno, stvaranje je ujedno i uništavanje.

Snimanje albuma trajalo je devet dana, a lokacija je bila Marmorkirken (Mramorna crkva) u Kopenhagenu. Crkvu je izabrala upravo što kao prostor omogućuje atmosferu i zvučne efekte koje je glazbenica željela postići, a orgulje su u tom smislu bile presudne. Producent je albuma Randall Dunn (Sunn O))), Earth, Wolves in the Throne Room).

Mračna, komorna atmosfera, masivnost zvuka i snažna ekspresivnost čuju se već u prvoj numeri “The Truth, The Glow, The Fall”, koja svojom orkestracijom te vokalnom izvedbom priziva intencije Diamande Galás, koju je Anna istaknula kao utjecaj, te Meredith Monk, dakle glazbenice koje daju primaran značaj vokalu i istraživanju mogućnosti tehnika pjevanja, fizičkim i psihičkim granicama vokalne izvedbe, na kraju krajeva, samoga tijela i tjelesnosti. Osim što tekst pjesme referira na Madame Blavatsky, jasno je da ženska seksualnost stoji u podtekstu albuma, na što je Anna i uputila.

“The Mysterious Vanishing of Electra” najintimnija je, gotovo autobiografska numera. Zanimljivo je da orgulje nisu u prvom planu, ali upravo su zato izraženi vokal i Annino eksperimentiranje s glasovnim mogućnostima.

Numera najdužeg trajanja, u kojoj sviranje orgulja dosiže klimaks, “Ugly and Vengeful”, pokazuje svu snagu ovoga albuma i čini se da je upravo ova numera ona jedna pjesma o kojoj je Anna govorila, a iz koje su ostale proizišle.

“The Marble Eye” dočarava crkveni ambijent i atmosferu, dok završna “Källans återuppståndelse” opet priziva Waltera Ljungquista i ideju o odsutnosti magije i legendi, odnosno tišine potrebne da one nastanu.

“Dead Magic” kreativno je najuvjerljiviji album Anne von Hausswolff dosad, vokalno odlično izveden te u glazbenom smislu donosi magičnu atmosferu i snagu koje, iako nisu fizičke stvari, djeluju sasvim stvarno i opipljivo.