Anna se nije usudila tražiti više

Švedska i Skandinavija općenito su poznate po kvalitetnim izvođačima.

Pogotovo indie scena na kojoj se stalno rađaju novi bendovi, ali i folk kantautorice poput Anne Ternheim koja je prošle godine izdala svoj peti album “For The Young“.Pomalo tajanstvena i u sjeni Sophie Zelmani kao najpoznatije Šveđanke, Anna je brižljivo gradila svoju karijeru i izdavala sjajne albume od kojih je najuspješniji upravo prvijenac “Somebody Outside” koji ju je odmah lansirao među najzanimljivije glazbenice iz Švedske.Već kao desetogodišnjakinja počela je svirati gitaru i pisati pjesme tako da je dosad već nakupila materijala i pokazala svoj veliki talent. Struka je to prepoznala pa je redovno u svojoj zemlji dobivala nagrade za najbolju izvođačicu i kantautoricu.

Ono što Anna stvara je zanimljiv spoj čistog folka na tragu Joni Mitchell koja joj je veliki uzor i to se osjeti te indie rocka s gitarom u prvom planu. No, njeno pravo bogatstvo su tekstovi, pomalo zakučasti, a opet jednostavni i prodorni. Ona piše iz iskustva i život progovara iz njenih pjesama. Nema tu artificijelnosti i hermetičnosti, nego je sve transparentno i otvoreno. Interpretativno tu je riječ o ženskom pismu s jakom notom samosvijesti i zrelosti koja nikad ne prelazi u zamor i dosadu, nego je sa svakim novim slušanjem sve svježija i novija.

Što se tiče vokala, to je pravi prigušeni i senzualni folk vokal kao u Laure Marling ili Agnes Obel. Anna nikad nije agresivna i nametljiva, nego je prozračna i laka u svojoj jednostavnosti.

Peti je album logičan slijed onoga što je dosad radila. Malo je tu intervencija i novosti. I dalje slušamo o ljubavi, životnim izazovima, mladosti i prolaznosti. I to je i dobro i loše. Prema provjerenoj recepturi koja joj je donijela veliki uspjeh u Skandinaviji, kao da se nije usudila dirati u teksturu koja je dobro poznata.

“For The Young” je možda malo više blueserski album nego ostali i to se osjeti i na vokalu i na zvuku. Onaj lijepi folk vokal sad je još prigušeniji i tiši s blues notama kao u uvodnoj “Hours” i naslovnoj “For The Young” koje se izdvajaju kao najljepše na albumu. Od jačih stvari tu su još “Lonely One” i “Don’t Leave” koje su lijepe balade, naravno, ljubavne tematike.

Ima i slabijih stvari kao “Walk Right In” i završna “Just As Friends” koje su pomalo klišeizirane i izlizane što se Anni rijetko događa, ali kad se ponavljate dogode se i takve stvari.

Ovaj je album solidan, bez nekih iznenađenja, još jedno vrijedno ostvarenje kojim će Anna samo potvrditi svoj status, ali ostaje žal da se nije više potrudila otvoriti se i pružiti svoj maksimum kao na prva dva albuma. Ovako je to samo ziheraški stav koji se teško usudi dati nešto više. U svakom slučaju, Anna će zasigurno donijeti još lijepih stvari kako bude sazrijevala jer se takav odnos prema iskustvu i životu rijetko viđa i sluša.