Angažirani ska iz BiH

Dubioza Kolektiv, bosansko-hercegovačka ska/reggae/hip-hop grupa, s radom je započela 2003. godine, i u tom periodu objavila dva albuma (“Dubioza Kolektiv” 2004. i “Dubnamite” 2006.) i jedan EP (“Open Wide” 2004.).

Sjajni revolucionarni tekstovi ukomponirani u originalnu mješavinu glazbenih stilova oduvijek su bili njihov zaštitni znak, s temama u rasponu od kritike društva i života te međuljudskih odnosa u BiH do općenite situacije na prostoru bivše Jugoslavije.

“Firma ilegal” ne skreće puno iz okvira njihovog dosadašnjeg rada osim u činjenici da je po prvi puta cijeli album na bosanskom jeziku.

Ako se do sada niste susreli s Dubiozom Kolektiv, uvodna pjesma s albuma “Šuti i trpi” dati će vam dobar uvid u njihov glazbeni izričaj. Radi se o vješto spojenim citatima raznih političara i javnih osoba isprekidanim gitarističkim riffovima i glasnim ponavljanjem parole “Šuti i trpi” na pripjevu.

Tematikom se na nju sjajno naslanja “Firma ilegal”, himna fiktivnoj demokraciji i besramnom bogaćenju pojedinaca, nešto s čime se svi možemo poistovjetiti. Slijedi još jedan otvoren napad na političku vlast “Svi u štrajk” s fenomenalnim pripjevom: “Neću distrikt, ne priznajem kantone/Neću petnaest vlada, ministre morone/Sve što sada trebam, ritam bas i mic/Pojačaj zvuk i digni šaku u zrak“.

Pjesma je snažno inspirirana kultnom grupom Rage Against The Machine, kako stihovima tako i zvukom, a na trenutke i sam pjevač zvuči poput Zack de la Roche.

“Blam” je pjesma o uživanju lakih droga, karakteristična za mnoge žanrove od reggae da hip-hopa. No i u takvu su stvar utkali socijalnu notu i stvorili punokrvni koncertni hit. “Oni dolaze” i “Vlast i policija” vraćaju se ponovo političkim temama, a “Zrak” služi kao svojevrsni uvod u kraj albuma, glazbeno u potpunosti atipična u odnosu na ostatak albuma.

No upravo takva smirenija pjesma sjajno najavljuje “Stav“, punokrvni reggae hit na kojem gostuje Gino Banana, pjevač sjajne grupe sličnih glazbenih svjetonazora Kultur Shock. Materijal zatvara “Dosta“, sa žestokim gitarističkim i bas-dionicama, odličnim stihovima i raspoloženim Frenkiejem.

“Firma ilegal” je zaista izniman album, kvalitetom vrlo ujednačen i na trenutke zaista originalan. Budući da je takvo što rijetkost u glazbenoj industriji općenito, a ne samo na našim prostorima, nadam se da će ih i šira publika u skladu s time prihvatiti i uvrstiti ih u listu svojih favorita.