Ane Brun: Od jecaja do smirenoga osmijeha u jednom dahu

Album obrada novo je izdanje norveške kantautorice Ane Brun. “Leave Me Breathless” njezin je osmi album, izdan na vlastitoj etiketi Balloon Ranger Recordings. Koncept albuma inicijalno je potaknula nova ljubavna veza te je Brun htjela napraviti pjesmaricu kojom bi pokazala svoj doživljaj ljubavi, odnosa i intimnosti, dakle, na neki način i posveta novoj osobi u njezinom životu. Veza se tijekom snimanja albuma raspala, no Ane je nastavila započetu priču i ove je godine dovela do kraja.

Njezin emotivni, mekani i topli vokal, inače dirljiv i melankoličan, na ovom je albumu protkan još raznolikijim emocijama. Osjetne su tuga, razočaranje i bol u njezinu glasu i izrazu, dok istovremeno čujemo i smirenost, prihvaćanje situacije, hrabrost, pa čak i zdravu dozu drskosti. Pjesme koje je obradila izabrane su s obzirom na ideju pjevanja o romantičnoj ljubavi, stoga je redom riječ o ljubavnim klasicima, nekim očekivanim, nekim manje očekivanim. U svakom slučaju, dobili su novo ruho, ruho folka i popa Ane Brun, njezine akustične gitare i toploga vokala.

Glazbenici su čije je pjesme Ane obradila, između ostalih, Bob Dylan (potpuno očekivano  ̶  na albumu se nalaze čak dvije Dylanove pjesme. Prva je obrada bila “She Belongs To Me”, koja se nalazi na albumu “Rarities”, 2013.), Maria Mckee, Nick Cave, Tom Petty, Sade, Radiohead i drugi. Posebni su momenti albuma pjesme “By Your Side” i “How To Disappear Completely”, koje je prvotno Brun otpjevala na ispraćaju Crispina Bevingtona, poginuloga u terorističkim napadima u travnju 2017.

“I Want to Know What Love Is” otvara album i direktno uvodi u cijelu priču. Kombinacija emotivno nabijenoga vokala, gitare i eha obuzima sva čula na način da je teško biti ravnodušan ili ciničan prema takvoj emociji. Slijedi “Always On My Mind” u jednakom tonu ‘snažne krhkosti’ i razotkrivanja intimnog doživljaja odnosa i ljubavi. Već ove dvije pjesme pokazuju involviranost Ane Brun u album, emotivnu, duhovnu, fizičku, koju je gotovo moguće opipati i namirisati.

Uvjerljivost vokala te njegova tečnost i jednostavnost u nekim trenucima uspije razbiti i najtvrđi otpor prema sentimentalnosti i jakoj emotivnosti. To se događa u sredini albuma, s “Hero”, “Show Me Heaven” i “Into My Arms”. Snaga ovih numera nije samo u vokalnoj interpretaciji, nego i u kompletnoj umjetničkoj te osobnoj interpretaciji. Kao da vokal povremeno podrhtava, lomi se, kida, da bi se sekundu kasnije transformirao u tihi krik.

Dylanove “Girl From the North Country” i “Make You Feel My Love” vjerojatno su najbliže Aninom izričaju pa zvuče najviše kao ona na ostalim albumima.

“Right In Time” Lucinde Williams najmanje je interpretativno izmijenjena i zvuči kao klasična folk/country akustična numera. Album zatvara “Big Yellow Taxi” Joni Mitchell, sasvim smišljeno da zaokruži priču cijeloga izdanja. Na ovoj numeri sav emotivni naboj i psihološka previranja kao da se rastvaraju pred gotovo ležernim i smirenim vokalom, što je dobar način za reći zbogom bolnim pričama.

“Leave Me Breathless” album je koji diše polagano i u pravilnom ritmu, ponekad jeca, čak i zaplače, no na kraju ipak ostavlja osmijeh pomirenosti i utjehe.