Anđeoski glas i zagonetan stil Angel Olsen

Angel Olsen privukla je pažnju svojim drugim albumom “Burn Your Fire for No Witness” iz 2014.

Ova 29-ogodišnjakinja iz St. Louisa svirala je s Bonniem Princeom Billyem prije nego se odlučila za solo karijeru. To je bio više nego dobar potez jer je ubrzo postala Angel Olsen pravi biser na glazbenoj sceni.Prvo izdanje bio je EP iz 2011. “Strange Cacti”, godinu nakon je slijedio debitantski album “Half Way Home”, oba izdanja na Bathetic Records, a ove godine imamo njezin treći album”My Woman“, na etiketi Jagjaguwar, jednako kao i njegov prethodnik koji ju je proslavio.Angel se stilski nalazi na razmeđu folka, lo-fija i indieja s notama countrya i americane, ali sve to brižljivo zapakirano u zvuk koji osvaja na prvo slušanje, prvenstveno zbog njenog senzualnog i eteričnog, na momente i mračnog vokala.

Na ovom je albumu pokazala što zaista može i zna, i u pisanju i u izvedbi. U tako kratkom vremenu uspjela je toliko sazrijeti kao tekstopisac jer su pjesme zaista prepune divnih figura, stihova i referenci, a opet tako životne i jednostavne. I kad piše o najjednostavnijim stvarima, Angel ih uspije transformirati u male pjesme u prozi koje još divnije ispjeva svojim mekanim vokalom.

Ženstvenost je jako osjetna u njenom pisanju, ali nikad nije samo to, nego punina osobnog iskustva mlade žene koja traži svoje mjesto. Itekako svjesna osjetljivosti tematike, Angel nikad ne prelazi u propovijedanje ili patroniziranje. Ostaje odmjerena na svakoj numeri. Problematika odnosa i sazrijevanja jako je prisutna na ovom albumu. Angel pjeva o sebi kao ženi, ali i svim ostalim ženama.

Prekrasna balada “Intern” najveći je adut albuma i stoga nije čudno da ga otvara. Pomalo podsjeća na Marissu Nadler s prvih izdanja i svakako jest najviše dark folk numera, stilom slična onome s “Half Way Home”. Vokalno je najdojmljivija jer je eterična i sjetna, a opet prodorna i snažna.

Početak albuma je najzanimljiviji jer nakon “Intern” slijedi “Never Be Mine” koja vuče na country i americanu u maniri Neko Case. No, Angel to ipak odradi na svoj način jer se pjesma refrenom distancira od svih utjecaja i potencijalno sličnih izvođačica. Nevjerojatno je kako sve te pjesme zvuče tako poznato i blisko, no s druge strane, svježe i inventivne s distinktnim potpisom Angel Olsen.

Zanimljivo je da su dvije najduže pjesme na albumu “Sister” i “Woman” koje imaju direktnu referencu na osobno iskustvo i doživljaj feminiteta.

Sve pjesme su u folk i blagom country stilu, ali ipak sa suvremenijim pristupom tako da se Angel Olsen razlikuje od ostalih žanrovski sličnih izvođačica jer je samo uvjetno možemo smjestiti u folk svijet jer je s albumom “My Woman” napravila korak dalje od starog zvuka u smislu da je taj folk sada još zagonetniji i kompleksniji. Svakako jedno divno izdanje talentirane i sposobne glazbenice koja bi mogla imati sjajan glazbeni put pred sobom.