Amon Amarth
Deceiver of the Gods
Datum izdanja: 25.06.2013.
Izdavač: Metal Blade Records
Žanr: Death Metal
Naša ocjena:
Popis pjesama:
“Viking metal?! Ma kakav viking metal! Oni su sigurno od instrumenata imali samo nekakve bongose, frulice i čudne puhačke instrumente. Mi sviramo death metal!” kaže bradati Viking iz Švedske. Ok, ne zove se Viking, nego Johan Hegg, niti je pravi viking nego samo vokal jednog od najsimpatičnijih bendova koje je izbacio skandinavski metal – Amon Amarth.
Od zbilja davne 1992. promijenili su samo jednog gitarista i dva bubnjara, a u sadašnjoj postavi su još iz jednako davne 1998., a “Deceiver of the Gods” im je deveti album! I cijelo to vrijeme ne napraviti ama baš niti jedan krivi korak, cijelo vrijeme davati fanovima točno što žele i očekuju – e, to je već potez! Onaj mali ‘ali’ koji dolazi nakon svega ovoga odnosi se na činjenicu da Amon Amarth imaju takve albumčine iza sebe, da nekada ‘business as usual’ album nije baš sasvim dovoljan. 
Melodični death metal, propeleri na bubnjevima, melodične skandinavske gitare, široki ponosni refreni, brutalan zvuk, stampedasti ritam, moćni growl i ratničke riječi nekog pretkršćanskog svijeta u kojem su vladali mitovi, ratnici i čudovišta. Pametnom dosta! To je novi Amon Amarth! Čak i kad vidite jedan naslov “Warriors of the North” ili “Coming of the Tide” pomislite “Ma mora da im se neka pjesma već i prije tako zvala!“
No, nije! Dečki uvijek iznova uspijevaju pronaći novu temu, novu melodiju i ukalupiti ih u nešto što se prepoznaje u nekoliko sekundi iz udaljenosti s one strane Mordora. Neka naslovna stvar i “Under Siege” budu najbolji primjer za soundtrack prije odlaska u boj i rezanje glave zmajevima. Čak ni ne moraju biti zmajevi u pitanju, jer “Blood Eagle” počinje zvukom srednjovjekovnog smaknuća. Nakon toga riječi “Only vengeance will give me peace / Only vengeance will set my spirit free” lijepo prate tempo bičevanja konja u galopu.
Samo “Hel” se nekako ističe, jer joj je malo svog klasičnog heavy vokala posudio Messiah Marcolin (ili ljepšeg i originalnog naziva Bror Jan Alfredo Marcolin) iz Candlemassa.
Amon Amarth već godinama su jedan od omiljenih metal bendova s kojima znate što dobivate i koji uz muziku imaju i temu koju je teško promijeniti i zaokrenuti smjer. Njihove simpatične ratničke njuške čak se i naveliko koriste u masovnim internetskim ‘meme’ slikama koje se sprdaju sa svačime. E sada, ima li taj moderni žestoki Manowar ovog tisućljeća dovoljno kredita da nekada otplovi na sigurnim morima? Vjerujem da ima, jer ovako direktan, moćan i zabavan death metal definitivno rade najbolje.
Uostalom, taj svoj mikrožanr sigurno su i sami uvelike kreirali. “Deceiver of the Gods” zbilja je dobar, samo što nije baš zatresao scenu i zemlju onako kako očekujemo od likova koji u rukama drže ogroman muzički malj! Ništa što još pokoji njihov koncert neće isprati u iščekivanju nove death metal fantasy avanture…
