Americana dragulji s granice

Alt.country melankoličari zvani Calexico na svom sedmom konvencionalnom studijskom albumu (dakle, ne računaju se ‘soundtrackovi’) stvaraju, sviraju i pjevaju pjesme refleksivnog karaktera koje tek ugrubo možemo svrstati u neki fah.

Ovo ‘alt.country’ tek je vrlo gruba smjernica onog što Calexico na “Algiersu” svira, a sviraju sve u 16. U skladu sa svojim imenom (Calexico je grad na granici Kalifornije i Meksika sa strane Kalifornije) kombiniraju se latinoamerički ritmovi, meksičko limeno propuhivanje i angloamerička folk-rock tradicija – taj podatak nije nepoznat njihovim poštovateljima, no unutar tih zadanih okvira, Calexico ima snage da isporuči razna iznenađenja.Njihov novi album “Algiers” donosi pjesme slabije udarne doze, ali produljenog djelovanja, a dragulji su razasuti posvuda po 47 minuta dugom albumu: buffalospringfieldovska “Splitter“, naslovni instrumental, te “Maybe On Monday“, “Better and Better” i “The Vanishing Mind” samo su neki koji će zapeti za uho.Pjesme inficirane latinoameričkim glazbenim virusom su mrvicu življe, bogate nepravilnim ritmovima, s limenim puhačima kao šlagom na vrhu ukusne torte. Stvari iz angloameričke tradicije su ponešto mirnije, introspektivnije i tiše, s time da u nekim brojevima, kao što je to slučaj u uvodnoj “Epic“, gospoda Burns i Convertino uspijevaju povezati ritam i kinematiku latino strane s introspekcijom angloameričke tradicije.

U “Sinner in the Sea” ostvaruje se harmoničan, ali umjetnički uzburkan suživot tužnih meksičkih truba, podrhtavajućih ritmova i pedal steel gitara. Slično se, s još većim uspjehom može čuti u naslovnoj pjesmi, a “Maybe On Monday” ima veliku šansu postati jak koncertni adut. Prava poslastica nalazi se na kraju: meditativna, introvertirana, prozračna i hipnotička “The Vanishing Mind” odaje članove grupe kao majstore nijansiranja i stvaranja atmosfere, koji naoko lijeno, uspijevaju držati elegičnu napetost do kraja.

Ovim albumom Calexico još jednom dokazuje da granice služe spajanju, a ne razdvajanju.