Album za sanjarenje

Iako joj je ovo već četvrti album po redu i bez obzira što je surađivala sa čitavom vojskom eminentnih glazbenika i bendova kao što su The Chemical Brothers, Red Snapper, William Orbit, Andrew Weatherall, Terry Callier, Dr. John, Ben Watt, Johnny Marr, Ryan Adams i Emmylou Harris, ja tek sada po prvi puta čujem za Beth Orton. A dobro, reći ću bolje i sad nego nikad sudeći po jako dobrom materijalu koji sam imao prigodu preslušavati.

Kako ne bih totalno neuk ušao u ovaj glazbeni osvrt na njezin posljednji, već spomenuto, četvrti studijski album “Comfort Of Strangers“, malo sam pročešljao internet kako bih vidio što drugi kažu o ovoj glazbenici i koji je njihov stav. Album je uglavnom naišao na pozitivne kritike, a ono što sam uspio zaključiti jest da je tek ovaj album napravljen po mojoj mjeri.

Baziran uglavnom na akustičnim melodijama gdje glavnu riječ drže glas i gitara sa izvrsno ukomponiranim ritam dionicama i ponekim klavirskim dijelom ovaj album me odmah zarobio. Ja kakav jesam jako volim slušati ovakve albume u lijepu toplu proljetnu ili ljetnu predvečer širom otvorenih prozora. Nema bolje stvari za opuštanje nego kada se stvori takav ugođaj pa si pustite naslovnu “Comfort Of Strangers” odnosno “Conceived“, pa “Absinthe” i za kraj “Safe In your Arms“.

Element koji jednostavno ne mogu a da ne spomenem je jako dobro odrađen producentski dio posla. Neki će ići tako daleko i reći da je njezin album kvalitetan koliko su kvalitetni ljudi s kojima surađuje.

Ovaj put s njom je surađivao i svoje ruke u producentskom pothvatu imao Jim O’Rourke, član Sonc Youtha, i jednostavno je nemoguće ne zamijetiti da je svoju zadaću odradio na najvišoj razini. Čak vjerujem da je sam album jako dobio na težini i uvjeren sam kako ne bi jednako dobro zvučao da je ovaj faktor drugačije napravljen.

Također volio bih se osvrnuti i na sam vokal. Beth ima jako lijep glas što posebno dolazi do izražaja u tišim i mirnijim skladbama dok se promjenom tempa i podizanjem glasnosti dobiva dojam umora u nemoćnosti glasa (“Heart Of Soul“). Međutim, i u tim trenutcima te izvedbe ne djeluju loše već normalno i prirodno, pa pomalo i simpatično.

Moja preporuka za ovaj album stoji i vjerujem da se nećete razočarati ako ga nabavite.