Album vrijedan čekanja

Na novi album ‘britanske heroine’ Dido trebalo je čekati gotovo pet godina. I potpuno se isplatilo. Ona je još uvijek na vrhuncu svog stvaralaštva, a sudeći prema snimljenom materijalu popularna pjevačica poletjela je visoko u glazbene nebeske visine i ne misli tako skoro sletjeti.

Rad na novom materijalu započela je krajem 2005., potpuno se posvetivši nasljedniku “Life For Rent” izdanja. Tri godine postupnog stvaranja pjesama rezultiralo je aktualnim albumom – “Safe Trip Home“.

S ovim albumom Dido se vratila na početak svoje karijere i već na prvo preslušavanje stječe se dojam kako je ovo pravi nastavak njenog prvijenca iz 1999. godine. Nježan i topao glas i dalje su njen zaštitni znak, a svakodnevna iskustva i doživljaji te ljubavni usponi i padovi glavne teme.

Upravo se tim neiscrpno-inspirirajućim ljubavnim temama bavi i “Don’t Believe in Love“, najavni singl kao i pjesma koja otvara ovo izdanje, u kojoj Dido daje na znanje što možemo očekivati u nastavku – kvalitetan i nježan pop-akustični album u koji je uneseno mnogo emocija, kako tekstualno tako i glazbeno.

Valja naglasiti kako je “Safe Trip Home” njen najintimniji album do sada, u kojemu bez imalo ustručavanja iskreno progovara o svojim iskustvima u međuljudskim odnosima i osjećajima.

Tako u “Never Want To Say It’s Love” priznaje kako ipak ne može bez bivše ljubavi; u “It Comes And It Goes” govori o onoj gorko-slatkoj kombinaciji osjećaja radosti i straha kada vas pogodi Amorova strelica no ipak istovremeno ne želite da ostavi primjetan ožiljak; a vjerojatno jedna od najintimnijih pjesama je ona posvećena njenom preminulom ocu – “The Day Before The Day“.

Ipak, nije sve tako crno i tužno – jedna od vrlo pozitivnih pjesama je “Look No Further“, koju sam doživjela kao nastavak uspješnog hita “Life For Rent”, budući da je nakon emocionalnog nemira koji ju prati u zadnje spomenutoj pjesmi Dido konačno ‘pronašla dom i mir’.

Ono što me najviše zadivljuje kod ove britanske kantautorice jest jednostavnost njenih tekstova, a pritom uspijeva postići to da se sa gotovo svakom pjesmom i temom o kojoj pjeva većina nas može poistovjetiti.

Što se tiče ‘tehničke’ strane albuma, svoj doprinos u procesu stvaranja dali su Jon Brion i njen brat Rollo Armstrong, koji su uz Dido preuzeli produkciju albuma. Također, u radu na pojedinim pjesmama sudjelovali su i Brian Eno, Questlove, te Citizen Cope, koji se pojavljuje kao gost u “Burnin Love“.

Album je dostupan u obliku dvostrukog CD izdanja, a u paketu uz regularni audio disk dobivate i bonus disk, na kojem se nalaze tri dodatne pjesme, kao i kratki film u kojem je prikazano kako Dido provodi vrijeme u studiju, uz popratne komentare same protagonistice te spomenutih Jona i Rolla.

Na kraju ove priče htjela bih još samo istaknuti kako “Safe Trip Home” uistinu smatram njenim najboljim i najemotivnijim albumom do sada. Zaista, vrijedilo je čekati pet godina.