Album nježni

    902

    Tomislav Goluban & Nebojša Buhin

    For a Friend & Brother

    Datum izdanja: 07.09.2015.

    Izdavač: Spona

    Žanr: Blues

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Don’t You
    2. St. Martin
    3. Thunder Night
    4. Wrong Patch
    5. Drop Of Dust
    6. On The Way
    7. Seeds And Plant
    8. White Stone
    9. Hook Walk
    10. Sleepy Thing
    11. Play The Blues
    12. Rollin’ Tear

    “For a Friend & Brother” je album kojeg su najradišniji hrvatski usnoharmonikaš Tomislav Goluban i priznati jazz-rock gitarist Nebojša Buhin – Nebo snimili, što ste možda već i zaključili iz naslova, kao posvetu svom prijatelju i bratu Draženu Buhinu – Buhi, preminulom 2012. godine.

    Drugi je to album posvećen pokojnom Buhi, ključnoj figuri hrvatske blues scene. Prije dvije godine se u njegovu čast okupilo ponajbolje od te scene na vrlo solidnom “Blues For You“.Ovaj put riječ je o dvanaest instrumentalnih u plavo obojanih skladbi. Album započinje nježna kasnonoćna balada “Don’t You” s rasnom melodijom na usnoj harmonici kakve se ne bi postidio ni Charlie Musselwhite. U pjesmi gostuje truba Borisa Šaronje, no Goluban vrsno pokazuje da i usna harmonika u rukama majstora može biti ‘veliki’ puhači instrument poput trube.Album općenito zvuči nekako više kao Golubanov nego Buhinov album, jer je njegova usna harmonika najviše u prvom planu, dok se Buhin skupa s ostalom svitom glazbenika koji sviraju na albumu smjestio u pozadinu, odakle diskretno i profinjeno prebire po svojim žicama.

    St. Martin” koja slijedi je najbrža i najzaigranija stvar na albumu, dok je ostatak pjesama uglavnom sporijeg do srednjeg tempa. “Thunder Night” je valcer koji se vuče kući nakon burne večeri, a eho udaljene grmljavine dočarava slide gitara Vlade Simcicha Vave. Vava gostuje još i u “Play The Blues” za koju potpisuje i aranžman.

    Muziku podržava

    Talijanski blues gitarist Mike Sponza gostuje u radiofoničnoj “Drop Of Dust“, za koju pomalo je šteta da joj nije napravljen tekst, no priču zato odrađuju gitare s kulerskim riffom. Back vokal bez riječi Lele Kaplowitz u “Hook Walk” je jedini glas koji se čuje na albumu, dok “White Stone” lako moguće naslovom aludira na The Rolling Stones, jer zvuči baš kao da je ispala sa nekog njihovog sessiona tamo negdje u vrijeme “Beggars Banquet”.

    S tri laganice, duetom usne harmonike i viole u nježnoj uspavanci “Sleepy Thing”, spomenutom “Play The Blues” i oproštajnom “Rollin’ Tear” Goluban, Buhin i društvo polako požele laku noć i nama i svom bratu i prijatelju.

    Muziku podržava
    Stisni