Album koji jednostavno trebate imati

Tijekom 2005. pjesma “My Dead Wife” mi je upala u uho, te sam ju neprestano kod kuće vrtio na liniji. Lagana, a bogata podloga, melankolija, tekst u kojem je na kraju ubačen ‘Briljanteen’ hit “You’re The One That I Want” te prije svega dubok i upečatljiv vokal. Fascinacija s tom pjesmom me je i navela, nakon “Donkey Stock EP” -a Absenteea, na nabavku njihovog prvog dugosvirajućeg materijala nazvanog “Schmotime“.

Taj EP iz 2005. bilo im je prvo izdanje, a na njemu su pretežno bile lagane, tužne i bolne pjesme u kojima je vokal odigrao glavnu ulogu. Ovdje, na “Schmotimeu”, bend je malo skrenuo i donio nam jedanaest vrlo živahnih i uvrnutih pjesama koje govore prvenstveno o ljubavi i seksu, ali i o mnogim problemima koje muče pijane party Engleze, što možete i vidjeti iz nekih naslova pjesama kao što su “Something To Bang”, “You Try Sober”, “Hey Tramp”…, a ponegdje su pomalo i morbidni “There’s A Body In A Car Somewhere“.

Neki bi, na prvi pogled, mogli odbaciti ovaj album zbog poneke ‘grube’ riječi, ali one su ovdje s razlogom i odlično ukomponirane, pa svi tekstovi zajedno daju odličnu priču s već spomenutim temama.

Absentee inače dolazi iz Londona, a mješani kvintet sačinjavaju Dan Michaelson (vokal/gitara), Melinda Bronstein (vokal, klavijature, melodica, glochenspiel), Babak Ganjei (gitara), Laurie Earle (bas) and Jon Chandler (bubnjevi).

Moram se još jednom vratitit na vokal Dana Michaelsona jer tako moćan glas nisam već jako dugo čuo. Dubinu glasa kao da je tretirao mnoštvom whiskeya s ledom i cigar(et)ama. Izvrsno se snalazi u ‘teškim’ skladbama, za to je jednostavno stvoren, ali je i vrlo dobar u ovakvim veselijim songovima. Vrlo često se u rasprave uključuje i Melinda Bronstein, sa svojim vrlo zvonkim glasićem, pa neke pjesme dobivaju dodatnu draž u međusobnom prepucavanju, s jedne strane muškog, a s druge strane ženskog stajališta.

Početak je pomalo sanjiv, s klavirskom ‘distorzijom’ u koju se pomalo uključuje gitara i vokal. Pjesma se zove “More Troubles“, a nakon psihodeličnog uvoda, pripjevom preraste u prekrasnu pjesmu, kakve su većinom na albumu.

“In my life I have been known to bring home more troubles than I’ve solved” su uvodne riječi pjesme, a ovdje sam ih izdvojio da vam još malo dočaram iskrenost koja proizlazi iz tekstova na albumu. Svakim taktom daju do znanja da su sigurni kako žele zvučati, te im je to jedna od glavnih pozitivnih osobina jer su u današnjoj glazbenoj industriji skoro pa jedinstveni s pseudo-country-folk-indie-pop-rock zvukom.

“Getaway” ima izvrsnu solo dionicu na gitari koja nosi pjesmu, a “Hey Tramp” je prekrasna ljubavna balada koja je ujedno i najbolja na albumu. Vokal Michaelsona je ponovno u prvom planu, a dodan mu je i sanjiv ženski glasić Melinde Bronstein, ali neupadljiva glazbena podloga je ono što izdiže pjesmu (a vidljivo je i u drugim pjesmama, ne samo ovdje), s različitim producentskim zahvatima koji su još više produbili pjesmu. “I try to be a better man, if you want me to, and i do, i love you…“.

“You Try Sober” je vrlo zabavna i živahna u kojoj Melinda pokušava spasiti, što se spasiti da od veze, a Dan odgovara da dođe kad se otrijezni jer već mu ide na živce kad ga pijana ‘iskoristi’. “Weasel” ima start kao Belle & Sebastian, a kasnije se razigra u već standardnom stilu.

“Truth Is Stranger Than Fishin’” je pjesma koja bi mogla dugo ostati zapamćena, te postati jedna od glavnih favorita benda, jer nakon laganog americana uvoda procvate u pravu alt. rock bombu, a metaforički (koristeći mornarske spike) govori o ljubavi (o čemu bi drugom), odnosno udaljenosti između njega i njegove voljene.

Pred kraj se nalazi “Something To Bang“, jedina koja se nalazi na oba izdanja benda. Kao što i naslov govori, pjesma je vrlo bombastična, a tekst ponovno ljubavna metafora. “I‘m tired of being a man, always farming your land“…

Posljednja “Treacle” je finale kakvo zaslužuje ovo izdanje jer nakon laganog uvodnog djela, ponovno dolazi do potpunog preokreta u ritmu (što je jedna od karakteristika benda), pa nas bukom i mrmljanjem lagano privodi kraju. Atmosferom izražava da je u ovom trenutku tužan i umoran od svega, ali da dolaze bolji dani za njega pa od tuda i proizlaze življi ritmovi kako se pjesma odmiče kraju, u kojoj bih istaknuo gitarsku dionicu.

Razmišljajući o ocjeni za “Schmotime” nisam dugo dvojio jer smatram da je Absentee jednostavno trijumfirao i dignute glave može krenuti dalje. Ovakvih iznimnih albuma je malo, pa je prava šteta da nije bolje promoviran jer ne bi bilo dobro da ostane na margini, na najnižom polici nekog CD shopa jer zaslužuje mnogo više, biti među top izdanjima.

Jedina moguća loša stvar za bend je što su podigli ljestvicu vrlo visoko, te ne znam kako će nadmašiti ovo pravo malo remek-djelo. Bend je donio dodatnu svežinu i raznolikost, te se morate potruditi da čujete ovaj niz od 11 pjesama. Ne vjerujem da vam se neće svidjeti.