Akustični punker u sjetno jesenskom izdanju

    874

    Joey Cape

    Stich Puppy

    Datum izdanja: 04.09.2015.

    Izdavač: Fat Wreck Chords

    Žanr: Acoustic, Folk-Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Me the Witness
    2. This Life IS Strange
    3. Gone Baby Gone
    4. Spill My Guts
    5. St. Mary’s
    6. Broken
    7. Cope
    8. Faultlines
    9. Moral Compass
    10. Tracks

    Joey Cape osim što predvodi punk-rock bend Lagwagon i sudjeluje u ‘četrdeset i osam’ drugih muzičkih projekata, svira akustičnu gitaru i svakih par godina snimi album.

    Prvo je to bio akustični split album s pokojnim Tonyem Slyem (2004.), zatim četiri godine poslije prvijenac “Bridge” koji je ostao u sjeni Lagwagon EP-a iz iste godine, pa “Doesn’t Play Well With Others” koji jednostavno nije bio toliko značajan koliko simpatičan. Prije tri godine izašao je drugi split s Tonyem, a sada je tu treći album.Ličnost kao što je Joey Cape rijetko stoji na jednom mjestu. Punk-rock i Lagwagon uvijek će biti prve asocijacije i poveznice na njegovo ime i to je s razlogom tako. Ipak, radoholičar ‘Caper’, kao što je već puno puta napomenuo, svu svoju muziku sklada na akustičnoj gitari.

    Okorjelim punkerima prelazak je vjerojatno težak, no ima nešto u njegovoj solo muzici. Na trenutke je uspavljujuća, na momente sladunjava i patetična, no Joey je majstor u svom zanatu, to jest lirici i ‘filingu’. Često nemate pojma o čemu pjeva, a opet vas dodirne, a nerijetko to isto učini jedna snimljena nota.

    Muziku podržava

    Sve što je napravio solo u ovih desetak godina zvuči mu slično – lagano akusticiranje, nježni, pospani vokal rijetko povišenog tona, pomalo neinventivno i jednolično sviranje. No, što se kod akustične muzike može puno šarat?

    Uz pomoć prijatelja glazbenika, izdvojit ću Chrisa Chreswella iz The Flatlinersa, stvorio je solidni i sjetni jesenski album i nema tu puno filozofije. Ima tu dosta tihih instrumenata i puno simbolike, metafora i tekstova čije značenje zna samo Joey, no sve je redom dubokoumno i otvoreno za interpretaciju u čemu često leži čar. Rame uz rame s prvijencem, svakako bolje nego prethodnik.

    Stitch Puppy” traje pola sata i čini se kao da preslušavate jednu dugačku pjesmu – jednostavno neprimjetno proleti. Odlično kao muzika za pozadinu, no teško nešto što će iziskivati fokus kod slušatelja. Od pjesama se izdvajaju “This Life Is Strange” i “Spill My Guts“, no najviše zbog toga što je prvotna singl za koju je snimljen spot, a u potonjoj pjeva prije spomenuti Chris i diže ju na viši nivo.

    Ostatak album prilično je jednolik i štur, ali to je Joey. Ako vam se ne sviđa, imate izbor. Kod njega nikad ne ostajemo praznih ušiju.

    Muziku podržava