Ako prije deset godina nije bilo kvalitetno, kako sada može biti?!

“The Curse of Love” je nastao u vrijeme masovne hiperprodukcije The Corala, tamo negdje sredinom prošle dekade i albuma “The Invisible Invasion”. Da su ga tada izdali, svi bi mislili da su totalno poludjeli…

Danas je ipak neko drugo vrijeme i možemo često vidjeti da mnogi izdaju odbačene materijale od prije nekoliko godina ili dekada. Kako je The Coral trenutno na malom odmoru, članovi se bave solo karijerama i materijalima, odluka je pala da se izvadi iz arhive ovaj skup pjesama i objavi pod imenom “The Curse of Love“. U vrijeme oko “The Invisible Invasion”, počeo je lagano splašnjavati hype balon jer je bend u kratko vrijeme izdao hrpetinu prosječnog materijala. Da su tad ubacili i ovaj album, to bi samo pojačalo dojam. Ovako, s male distance, svakako je bolje, iako se jasno uočava da pjesme nisu toliko kvalitetne kao one prije ili one poslije njih.

Većina albuma balansira u vrlo minimalističkim, psihodeličnim, u nekim trenucima i ambijentalnim tonovima, kao neki soundtrack za film u kojem se radnja događa iznimno sporim ritmom. Dobar dio materijala uspavljuje, pa je jasno zašto su te pjesme prvotno i bile ‘odbačene za neka bolje vremena’. Na žalost, “The Curse of Love” teško je mogao dočekati bolja vremena.

Jasno se vidi da je bend htio pošto-poto pobjeći od svojih hitoidnih poskočica poput “Dreaming of You” i “Don’t Think You’re the First”, ali u tim (nazovimo ih) eksperimentalnijim vodima se nisu osjećali toliko sigurni i moćni. Barem ne još u to vrijeme…

Neke pjesme ipak imaju potencijala, pa je prava šteta da si nisu uzeli malo vremena, poigrali se njima i uz tek nijansu drugačije aranžmane napravili pravu stvar. Tad bi ukupan dojam vrlo vjerojatno bio mnogo bolji, posebno kad uzmemo u obzir da su se posljednjim radovima (“Roots & Echoes” iz 2007. i “Butterfly House” iz 2010.) vratili u formu.

Novi/stari album “The Curse of Love” ponovno skreće pažnju na bend za kojeg se nadam da će se brzo ponovno okupiti i krenuti u studio. Svojim novim radovima pokazuju da ima još uvijek dovoljno vatre u njima, pa je možda najlakše album “The Curse of Love” ostaviti u glazbenoj ropotarnici gdje je i dosad bio. Ako je tada odbačen zbog nedovoljne kvalitete, kako bi sad, najednom, mogao biti mnogo bolji…