Agresivno mračna snaga iz progresivnih dubina

Koliko god mi se nije dopadalo što nas je prošle godine Eldritch zatrpao s čak tri albuma – novim “Neighbourhell” i reizdanjem prva dva, “Seeds Of Rage” i “Headquake”, toliko je takva situacija ipak bila dobra, jer je ponudila najbolji način za ponavljanje gradiva koje je tijekom svoje diskografske karijere ‘pisao’ ovaj talijanski bend. Točnije, da se poprati njegov muzičko-evolucijski razvoj od početaka pa do današnjih dana.

Podsjećam da je Eldritch krenuo kao i većina tipičnih prog/power predstavnika i u početku nije baš izazivao preveliku pozornost među tim profilom metal publike. Međutim, svakom je novom albumu dodavao sve više kompleksnosti, žestine, energije i atmosfere, usavršavao postojeći, ali i dodavao neke nove subžanrove.

A upravo su maksimalna agresija, visoka melodičnost, te lebdeća mračna atmosfera vodeće karakteristike i novog, sedmog po redu albuma “Blackenday”. Kojem je, u odnosu na prošli, povećan utjecaj progresive i heavy metala, ali i zadržana razina thrasha. Kompozicije su prepune ekstremnih catchy ritmova, neuobičajeno snažnih, atmosferskih bas dionica, te, kao nikada do sada brojnim i složenim gitarističkim solažama.

Također, na vokalnim se aranžmanima dodatno poradilo, pa Terence, zajedno s backup izvođačicom Laurom Scappini (In Memory), zvuči jednostavno rečeno – perfektno. U skladu s velikom dozom ekstremne snage koja izbija iz svakog takta.

Nemali je broj i akustičnih segmenata, s kojima kreće već prva pjesma “Silent Flame“, koja iz baladnog prelazi u srednji pa u brzi ritam, uz skladne izmjene heavy riffova, solaža i super atmosferskih baseva.

Naslovna stvar “The Blackened Day“, za koju je snimljen i video, jedna je od najboljih Eldritchovih pjesama uopće, i također kreće s gitarskim akustikama i osjećajnim pjevanjem u baladnom ritmu, da bi zatim podigla brzinu i žestinu za nekoliko razina, a ističu se nove briljantne solaže i deep basevi.

Baladni naslov s moćnim gitarama i bubnjevima “Broken Road” svojim su gostovanjem ‘počastili’ Nick van Dyk (Redemption) i Ray Alder (Fates Warning, Redemption), a dvije najžešće pjesme su brzi prog/thrash naslovi “Black Rain” i “Frozen“.

Odlična je i “Swallow Water Flood“, koja ima invertirani tijek brzinskih događanja u odnosu na ranije istaknute. Ona naime, kreće brzim ritmom, koji se stapa u baladni, s još jednim upečatljivim akustičnim i solo gitarama.

Finoća i klinička preciznost vokalno-instrumentalnih izvedbi popraćena je jednako dobrom produciranošću, za koju je zaslužan gitarista Eugene Simone, te mix & masteringom R.D. Liapakisa i Christiana Schmida.

Ove su karakteristike zaokružile priču o još jednom odličnom Eldritchovom albumu, čija kvaliteta ne iziskuje posebne preporuke.