Lost Society
Terror Hungry
Datum izdanja: 04.04.2014.
Izdavač: Nuclear Blast
Žanr: Thrash Metal
Naša ocjena:
Popis pjesama:
I dok ikone subžanra i dalje suvereno vladaju svjetskom thrash scenom, pojavljuje se sve više mladih bendova koji ih slijepo slijede i vrijedno skupljaju mrvice koje im ostavljaju starije kolege.
Iako je tako nešto dosta teško precizirati, jer to u pravilu ovisi o
ukusima ili afinitetima prema nekim izvođačima, dojam je da bi, recimo,
Suicidal Angels i Fueled By Fire, svaki sa svoje strane Atlantika, mogli
biti jedni od predvodnika novog vala thrasha. Tako je bilo donedavno,
no nakon što je snimio i objavio dva studijska albuma, lako bi se moglo
dogoditi da se u borbu za vrh umiješa i Lost Society. 
Tek nešto malo više od godinu dana prošlo je otkako su se ovi finski adolescenti predstavili thrash metal svijetu debitantskim albumom “Fast Loud Death”. Manje-više konvencionalno izdanje očito je palo na plodno tlo u periodu tko zna koje po redu inkarnacije thrash metala i trebalo je brže-bolje na svijet donijeti njegovog nasljednika. Koliko god da se svi skupa trudimo ne nametati takve stvari, no breme ‘drugog albuma’ bendovi će vječno nositi na svojim plećima. U stvari, samo neki vječno, a neki baš i ne. Ili uopće ne. Neće oni kojima je uspjelo ponoviti ili, još bolje, nadmašiti sve što su napravili s debitantskim albumom, a u tu se kategoriji ubraja i Lost Society.
U odnosu na prethodnika, “Terror Hungry” ima više energije, pa iako mu je formula slična, povećana je i pojačana je snaga, moć i autoritativnost. Isto tako, album je znatno duži od prethodnika (53:31), oko polovice pjesama traju četiri ili više minuta, pa je samim tim otvorena mogućnost da se u njih ukrca još više bijesnih, gotovo nasilnih riffova i ljutitih zavijajućih solaža, koje imponiraju brzim promjenama tempa i prijelazima između zaluđenih riffova i ubojitih solaža.
A to su momci dosta dobro napravili i zahvaljujući intenzitetu događanja koje je u rastu tijekom cijelog albuma, otklonili mogućnost da postane dosadan. Samim tim jer u pjesmama možemo naći i melodijskih linija, groove sekcija ili pak punk obrazaca, što ih čini, bar malo, međusobno drugačijim. Također, tu su izuzetno, maksimalno razdražljivi, praktički hajkačko-huškački vokali, batinajući bubnjevi i vrlo gasni, izražajni i potentni basevi, koji dodatno nadražuju dinamiku albuma. Da ovo nije nikakva mladenačka zaigranost, već istinsko riganje vatre, pokazuje i sam omot albuma, s mladićem punim strasti i gladnim za agresijom.
“Game Over” i “Thrashed Reality” razorne su pjesme, koje zorno prikazuju i potvrđuju tezu da thrash ima najjače korijene u punku, a “Attaxic”, “Lethal Pleasure”, “Terror Hungry” i “F.F.E” tipični su, britki naslovi, puni nepatvorene thrash energije.
“Tyrant Takeover” i “Overdosed Brain” neke su od dužih pjesama, s pojačanim melodijskim sektorom, groove segmentima, izraženijim pratećim vokalnim višeglasjima, odličnom gitarskom sinergijom, te s fade-out solažama. Naslovima “Brewtal Awakening“, a još više bonusu “You Can’t Stop Rock’n’Roll“, možemo pripisati veliki utjecaj speed rocka i samim time ih svrstati u kategoriju ‘drukčiji od ostalih’.
Dobro su to momci napravili, nema se tu puno toga za prigovoriti, osim uobičajene konvencionalnosti najvećeg dijela koncepta zvuka, no kako thrash baš i ne nudi preveliki prostor za inovacije, to i nije nekakav minus. Opak, pakostan, agresivan i kotrljajući je ovo thrash metal album, u kojeg bi se lako mogli zaljubiti i stariji fanovi ovog metalnog kraka. A mladima bi mogao, u najmanju ruku, poslužiti kao prolaz za ulazak u svijet ozbiljnijeg, originalnog thrasha ’80-ih. Gdje će dobiti, ako će ih nešto tako zanimati, puno vjerodostojnije i uvjerljivije odgovore na vječno pitanje “Kako je sve to započelo“?
