Agnes nastavlja očaravati

Danska kantautorica Agnes Obel ove je godine izdala svoj treći album.

Naslov “Citizen Of Glass” referira na koncept gläserner bürgera, odnosno građanina od stakla. Koncept ima intimnu i političku dimenziju jer referira na situaciju u kojoj osoba postaje potpuno transparentna i vidljiva u javnom prostoru. Prije svega misli se na tijelo kao objekt zdravstvene politike.Zanimljivost je i naslovnica albuma koja prikazuje distorzirane i multiplicirane portrete Agnes Obel dok su na prva dva naslovnice bile čisti portreti.Na prva dva albuma, “Philharmonics” i “Aventine”, Agnes je inzistirala na jednostavno koncipiranim folk pjesmama s klavirom u prvom planu. Budući da je odrasla svirajući klavir, kako su joj roditelji bili glazbenici, to se odrazilo na njezinu karijeru. Na aktualnom albumu još je više pojačala igru s instrumentima pa se tako na njemu nalaze čembalo, čelesta, spinet i trautonium, koji je najzanimljiviji. Trautonium je električno glazbalo čija je najpoznatija primjena bila u Hitchcockovim “Pticama”, korištena upravo za prikaz ptičjega glasanja. Ovaj je instrument jako kompleksan i koristi se za izražavanje složenijih ekspresija. Stoga je i zvuk malo kompleksniji nego na ranijim izdanjima, ali i dalje čist i prozračan. Stilski je ponajviše folk, ali dovoljno eteričan i magičan da bude i više od toga.“Citizen Of Glass” malo je umjetničko djelo u kojem se Agnes ogoljela, kao da je i sama od stakla i njezin vokal zvuči kristalno i nježno te s njim može činiti što želi, a to je na ovom albumu i napravila.

U prvom je planu odnos prema drugome. Agnes je često isticala kako pjeva o ljubavi i krivnji i upravo je krivnja ključan pojam jer ispovjedni ton njenih albuma služi tome da raščisti sa samom sobom i drugima. Jednostavnost njezinog izraza vidljiva je u svakoj pjesmi. Tekstovi su zreli i promišljeni, ali lišeni pretjerivanja, hermetičnosti i kompleksnosti. Direktni su i iskreni, ali ne i patetični, nego elegantni i profinjeni. Agnesina glazbena obrazovanost evidentna je i u tekstovima i u izvedbi.

Prekrasno aranžirana “Familiar” najveći je hit albuma, s violinama i raznim instrumentima koje će prepoznati samo pravi poznavatelji glazbene umjetnosti. Prepoznatljivi su, svakako violina i violončelo i stoga ovu stvar čine hipnotičnom i eteričnom. Nezaboravna melodija ove numere koja nastavlja opsjedati i nakon slušanja, može se protegnuti i na ostatak albuma. Na primjer, “It’s Happening Again” zvuči kao da je pjeva sirena ili neko drugo mitološko biće. Agnesin glas jednostavno je toliko prodoran, ali ne intenzitetom, nego nježnošću i suptilnošću.

Kada u “Trojan Horses” pjeva “Seek what I seek in a blinding flash, these bare bones are made of glass “, Agnes sabire sam sukus albuma. Svjetla kojima smo okruženi prodiru kroz naša staklena tijela i malo toga ostaje što možemo sačuvati kao privatnost i intimnost. Na albumu je osjetan i strah od te činjenice, ali i hrabrost suočavanja koju Agnes transformira u glazbu (“Red Virgin Soil”, “Golden Green”).

Naslovna pjesma najemotivniji je moment albuma koja završava stihom “And no lovers sin can reverse what will begin”. Dakle, kao i na prijašnjim albumima, Agnes pjeva o ljubavnim odnosima, ali na ovom je koncept još proširen te promatran iz zrelije perspektive.

“Citizen Of Glass” divan je album divne kantautorice kristalno čistoga glasa, pametnih tekstova i jednostavnoga zvuka koji je njezino najzrelije i najosmišljenije izdanje dosad. Agnes ne može podbaciti jer jednostavno očarava sa svakim novim izdanjem.