The National je bend koji danas ima status kakav zaslužuje, a to je onaj jednog od najkvalitetnijih i najzanimljivijih indie rock bendova.
Tijekom svog glazbenog putovanja nisu mnogo eksperimentirali u smislu promjene zvuka, nego su uglavnom iz izdanja u izdanje usavršavali svoj stil ostajući mu vjerni i dosljedni. Vidljiva je evolucija zvuka nakon “Alligatora” do “Trouble Will Find Me”, ali prvenstveno u smislu dorade glavne matrice, a to je indie rock s pomalo mračnijim stilom i melankolijom u zvuku po kojima su danas poznati.
The National volite ili ne volite, i to je jedan od onih bendova koji ima distinktivan zvuk i priču koji ga čine posebnim. Gotovo da nema lošeg izdanja u diskografiji The Nationala i nikad nisu napravili album-promašaj, nego su samo dorađivali i usavršavali svoju priču. Na sljedećem izdanju najavili su nešto potpuno drugačije i ostaje nam vidjeti kako će to zvučati, no zasad The National svakako figurira kao bend koji teško može pogriješiti.
Eponimni album prvijenac iz 2001. predstavio je The National glazbenom svijetu. Iako danas nije njihov trademark, ovaj je album poseban po tome što funkcionira kao mali intro u diskografiju benda. Ovdje nisu zvučali kako zvuče danas, ali natruhe nationalovskog zvuka i stila su tu. Najlaganiji i najmelankoličniji album s tekstovima Matta Berningera koji su jednako zakučasti kao i na sljedećim albumima.
Ovaj mali EP krije jedan od najvećih bisera benda, pjesmu “About Today” koja uživo zvuči zaista prekrasno. Izdanje je slijedilo nakon dva LP-a te se može promatrati kao prijelaz boxerovskoj fazi koja je The National lansirala u sam vrh indie rock scene.
Kolekcija neobjavljenih pjesama i b-strana dokaz je kako The National teško može napraviti loše izdanje. Iako publici manje poznato i teško dostupno, zaista je vrijedan indikator načina kako bend može zvučati isto, a opet različito. Spisateljska genijalnost Matta Berningera impresivna je na ovim pjesmama, posebno u “Driver, Suprise Me” i “Keep It Upstairs”, a na izdanju se nalazi i obrada “Pretty In Pink” The Psychadelic Fursa.
Na zadnjem albumu nalazimo tipični nationalovski zvuk s još hermetičnijim tekstovima, figurama i zakučastim sintagmama. Album je iznjedrio hitove “I Need My Girl” i “Sea Of Love”, iako je najkvalitetnija i stilu bendu najviše svojstvena numera “Graceless” koja je i glazbeno i tekstualno jedan od najvećih hitova The Nationala ikad. Bend je pokazao da su ostali dosljedni svom zvuku i stilu te nastavili raditi ono što najbolje rade, a Mattovo pisanje je i dalje neupitno jedno od najzanimljivijih na indie sceni.
Posebna stvar s neobjavljenim stvarima i EP-a kod The Nationala jest da ponekad zvuče bolje nego studijski albumi. Ovaj EP je prepun divnih indie rock numera, još laganijih i suptilnijih no što smo navikli od benda, kao “Rest Of Years” i “Forever After Days”, ali i tipičnih stvari kao “Blank Slate”, koja je zapravo dorađena “Keep It Upstairs”. Na izdanju se nalaze i live verzije pjesama “Fake Empire” i “About Today”.
Ovaj album je bez sumnje izdanje koje je proslavilo The National i predstavilo ih široj publici. Mnogi su ih zavoljeli upravo zahvaljujući “High Violetu”. Bend je na ovom albumu svoj zvuk doveo do perfekcije i istančanosti i zasigurno će još dugo biti trademark benda.
Mnogi će reći da je ovo prvi pravi nationalovski album. Nakon prva tri izdanja, na “Boxeru” je bend došao na svoje i pokazao što može. Hitovi poput “Brainy” i “Slow Show” i danas su najpoznatije stvari benda. Osim velikih hitova, album sadrži i numere sličnije prvom albumu, a to su “Ada” i “Gospel”. “Boxer” je šarolik album s raznim silnicama, a opet tako kompaktan i savršeno dorađen da je svakako jedno od najboljih izdanja The Nationala.
Drugi album je označavao most prema The Nationalu kakvog danas poznajemo, na kojem se nalazi možda i najbolja stvar koju je bend ikada napravio, a to je “Available“. Ova numera je od velike važnosti za diskografiju benda jer je zvukom žešća i najrokerskija stvar koju su u svojoj karijeri napravili. U njoj se nalazi i melankolija koja je toliko svojstvena bendu, ali i agresivnost koju nalazimo tek u natruhama, što dolazi do svoje najbolje manifestacije u izvedbi uživo, a bend je ne izvodi toliko često. Osim toga, “Available” pokazuje Mattove vokalne mogućnosti pa fanovi žele da bend češće radi ovakve ‘screaming songs’. “Sad Songs For Dirty Lovers” sadrži sve što bend zaista jest, a to su melankolija, sjajni tekstovi, izražene gitare, istančan zvuk i Mattov bariton.
Dok će neki reći za “Boxer” da je prvi pravi nationalovski album, to je ipak “Alligator”. Bez sumnje najbolje i najslušanije izdanje benda koji je na ovom albumu došao do perfekcije indie rock zvuka i usmjerio mnoge stvari na indie sceni. Ovo je zapravo album koji ih je proslavio i na kojem su pokazali kako treba i može zvučati bend kada da najbolje od sebe. Od sjajnih post-punkovskih gitara do melankoličnijih dionica, agresivnosti, zaraznog ludila – sve je to na ovom izdanju. Iako je tek “High Violet” donio bendu zasluženi status, ipak će “Alligator” ostati najbolje i najkvalitetnije izdanje The Nationala dosad jer je spojio sve što bend najbolje radi i zbog čega je danas na mjestu koje mu pripada, a to je sam vrh indie rock scene.
