Iako je novi album “Regija” benda Skroz originalno izašao u BiH još prošle godine, s malim zakašnjenjem dolazi i na naše tržište, taman pred jaču promociju koja je pripremljena za ovaj mjesece nizom koncerata u Hrvatskoj. To je bio odličan povod da popričamo s liderom benda Adnanom Šaranom o bendovskoj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti i svim temama koje su trenutno aktualne, pa evo što nam je zanimljivog imao za reći…
Relativno ste nepoznati široj javnosti u Hrvatskoj, pa kako bi opisao bend Skroz u nekoliko riječi?
Mi u Hrvatskoj egzistiramo još od 1999. godine tj. od izdavanja našeg prvijenca za Croatia Records s prvim singlom “Sve sam jači”, a zatim i “Kada te droge spuste” i “Dosada, alkohol, cigare”, ali pošto tada još veze između Hrvatske i Bosne nisu bile baš toliko razvijene, album baš i nije našao pravi put do publike.
Međutim, put koji je našao, mislim da je ostavio još jači dojam, budući da dobre stvari same nađu svoj put i bez Interneta, PR menadžmenta, itd.
Prvim albumom ste već postigli značajne uspjehe u BiH, a i u nekim susjednim državama… Koji je po vama razlog što još niste napravili iskorak i ušli u skupinu najjačih bendova u regiji?
U to vrijeme, kao što sam već spomenuo, nije bilo ovoliko medija i Interneta. Čak u BiH nismo imali ni izdavačku kuću, a ni tu neku provincijsku ambiciju koju danas moraš imati da bi postigao bilo što. Pustili smo više da se stvari odvijaju same po sebi, a kad pogledam, ne bih ni znao reći koji su to bendovi koji su nastali u to vrijeme i uspjeli.
Još uvijek bendovi koji dobro egzistiraju, barem u BiH, su većinom ti neki predratni bendovi, tako da bi možda najbolje bilo da se opet zarati, pa da onda mi postanemo taj neki predratni bend (šala). Ambicija zna biti ružna, pogotovo kad je rock’n’roll u pitanju.
Članovi Skroza su bili također u ekipi koja nas je dugo vremena nasmijavala, Top listi nadrealista. Kako bi usporedio tadašnju karijeru i ovu danas?
To se sve događalo 1995. godine nakon izlaska iz opkoljenog Sarajeva i spojeno je ugodno s korisnim, tj. preživljavanje uz pomoć umjetnosti, što na kraju krajeva i danas radimo s time da smo tada pričali tuđu priču, dok danas pričamo svoju.
Zahvaljujući Top listi nadrealista smo se i upoznali u Zagrebu u tim strašnim ratnim vremenima ni ne sluteći da će sve prerasti u ovo danas. U svakom zlu ima i nešto lijepo.
Povratak u Sarajevo 1996. je bio ključan za osnutak benda. Kako je bend nastao?
Kako sam već rekao mi smo se upoznali radeći na predstavi ratne Top liste nadrealista. Zbog velike popularnosti same Top liste nadrealista i pojedinih članova te grupe (Sejo Sexon, Elvis J. Kurtović, Zenit Đozić, itd.) publika je sve više tražila pjesme Elvisa i Pušenja, pa smo sa Sejom i Elvisom počeli raditi rock koncerte po Hrvatskoj i Sloveniji.
Ja sam tada bio pjevač Elvisovih pjesama, a momci koji su svirali kasnije su zajedno sa mnom započeli Skroz. Oni su sredinom 1996. odlučili vratiti se u Sarajevo kako bi nastavili s fakultetima, a ja sam trebao ostati s Pušenjem i snimati album “Fildžan viška”. Međutim, budući da sam ja već tad imao neke muzike koje su mi svirale u glavi, odlučio sam se vratiti i nastaviti to druženje s tim prekrasnim momcima. Tako je nastalo nešto što tada još nije imalo ime, ali je dobro zvučalo i nešto obećavalo. Kasnije je dobilo ime Skroz.
Nedavno vam je izašao i novi, treći po redu album “Regija”. Što nam možeš reći o njemu?
Pa samo ime kaže dosta. Album govori baš o toj nekoj generaciji koja je ‘ni tamo ni vamo’. Ima dosta romantike, opjevane na malo drugačiji način. Možda nije baš na prvo slušanje, ali kaže se da su takvi albumi najbolji. Po meni, najvažnije je to što nije kao prva dva albuma, tj. nisam se držao nikakvih recepata, već se prepustio stihiji umjetnosti. Antifašistički, antiksenofobični, anti, anti… Svaka revolucija ubija svoju djecu, pioniri svih zemalja u tranziciji ujedinite se!
Što vam donosi suradnja s Menartom kao hrvatskim distributerom? Zbog čega album kasni kod nas skoro godinu dana?
Pa vjerujte da nije zbog nas. Birokracija je i dalje najjača grana privrede. Vrijeme nije bitan faktor, nije bitna ni brzina kada te pregazi traktor. Budući da smo pocijepani na mnogo različitih tržišta, potrebno je mnogo truda i napora uložiti da se neki album pojavi u isto vrijeme na cijelom ‘našem’ govornom području.
Nama u suštini i odgovara što album kasnije izlazi u Hrvatskoj jer smo se po izlasku “Regije” u BiH u kolovozu 2008. maksimalno bili fokusirali na medijsku promociju i koncerte po BiH. Taman sada kad trebamo ponovo početi svirati u Hrvatskoj, izlazi i album.
Većina vaših stihova je vrlo interesantna, kroz ironiju i humor se prolaze mnogi socijalno-politički problemi koji su jasno vidljivi u regiji. Zar je stvarno tako teška situacija u našem okružju?
Situacija je teška, ovdje petarda fali da počne neki novi rat, građanski, ako nas je još imalo ostalo (građana). Iskreno, mislim čak da je puno teža nego što se to može čuti u našim pjesmama. Za svaki naš album mnogi kažu da je autentičan presjek kroz situaciju u okruženju, iako je glavna tema naših pjesama ljubav.
U nekim trenucima albuma zvučite mi kao rockerskija verzija Lake. Godi li vam ili smeta ta usporedba?
Mi smo suvremenici, tako da se oslanjamo jedni na druge i to je po meni pozitivno.
Nekako mi se čini da kako album “Regija” odmiče kraju, da vam pada koncentracija, zar ne bi bilo bolje da ste album malo skratili jer bi tada bio mnogo sočniji i efektniji?
Malo sam bio megaloman, pošto sam se prep’o da neću uspjeti reći sve što sam naumio. Slažem se da je mogao biti kraći. Iako pjesme čine album, svaka od njih opet govori sama za sebe, tako da u globalu mislim da nema nedostataka.
Kako će teći promocija albuma?
Što se tiče medijske promocije u Hrvatskoj, imamo svakako podršku Menarta. Oni su davno napravili plan vezan za “Regiju” i još prošle godine su izbacili prvi radijski singl “Mrav i cvrčak”. Inače, odnedavno, naš PR menadžment vodi agencija Art Zone koja usko surađuje s Menartom i mislim da ćemo ovaj put imati malo veću promociju nego do sada.
Za Skroz je najbitnije da ima što više koncerata jer to je najbolja i najefektnija promocija ovoga što mi radimo. Dosta puta smo svirali u Hrvatskoj i nakon izlaska “Regije” planiramo novi val koncerata. Do sada smo uradili dva spota s ovog albuma jer je nešto ranije izašao u BiH, tako da smo i s te strane spremni. Radi se o singlovima “Mozak radi vazda” i “Nevidljiv”.
Uskoro slijedi i zagrebačko predstavljanje albuma. Imate li iskustva već sa zagrebačkom publikom i kakva su vam? Kakva su očekivanja od ovog koncerta?
Ovo će biti naš četvrti koncert u KSET-u, a svirali smo i u Močvari i u Boogaloou. Svaki naš zagrebački koncert bio je jako dobar, jer se ipak radi o velikom gradu gdje mladež ima tu kulturu posjećivanja koncerata bez obzira radi li se o nekome njima poznatom ili ne.
Mi smo dosta puta svirali u Zagrebu i Skroz ima svoju publiku. Naš zadnji koncert u KSET-u bio je jedan od onih za pamćenje, tako da očekujemo opet neko ludilo. Asfalt je svugdje asfalt.
Čini mi se da se posljednjih godina budi rock i nezavisna scena u BiH, pa što misliš koji je najveći razlog za to?
Ljudi postaju svjesniji, bude se iz letargije i dolaze mlađi, brži i informiraniji i to me jako raduje. Samo tako, ne samo BiH, već i cijela regija se može izvući iz govana u koja su nas ubacili ljudi iz nekog lošeg vremena.
Mislim da je rock i nezavisna scena u BiH najjača gledajući period od rata na ovamo. Oni koji prate, sigurno će se složiti.
Koga bi mogao izdvojiti?
Ne bih nikog izdvajao. Svako tko misli pozitivno, koristi glavu, misli o planeti, želi da ona opstane, ne mrzi, takve bih izdvojio i takvi mi se sviđaju.
Kad je riječ o Skrozu, teško je izbjeći usporedbe s Letu štuke zbog ‘bratske veze’, pa Adnane što misliš o njima? Postoji li kakvo bratsko zadirkivanje ili si uvijek međusobno pomažete?
Dino je moj stariji brat i uzor na neki način. Obojica imamo autentičan način izražavanja emocija u pjesmama, a opet se poprilično razlikujemo. Mi smo više The Rolling Stones, a oni The Beatles. Svakako si pomažemo i surađujemo, dosta i na mojim i njegovim projektima. Inače moj stav o Štukama je previše subjektivan. Sve što želim sebi želim i njima.
Tko je najviše utjecao na tvoj rad ranije, a što danas slušaš? Postoje li bitne razlike?
The Rolling Stones, EKV, Talking Heads, The Cure, The Police, Azra, Pipsi i mnogi drugi… Danas ima toliko muzike, svaki dan čujem najmanje dva nova benda, pa stvarno ne znam što bih izdvojio, ali od svega najviše volim kad čujem nešto novo i dobro sa naših prostora.
Ne znam koliko pratiš nogomet, ali vidim da je narod poludio za Ćirom i nacionalnom nogometnom momčadi… Kako gledaš na to?
Ćiro je legenda, ‘open minded’. Samo takav čovjek je mogao staviti stvari gdje im je odavno bilo mjesto.
