Od samih početaka, metal kao žanr nije ciljao na radijsku publiku. Metallica, Pantera i druge ikone pronađu put do prosječnog slušatelja, no većina metal bendova ima svoje vjerne obožavatelje, da ne kažemo sljedbu, i u pravilu se obraća jedino njima.

Black metal kao podžanr metala – kako bi to rekao Gaahl, bivši frontman Gorgorotha – nikada nije ni imao namjeru približiti se široj publici. Glavna značajka mu je veličanje zla na teatralan, brutalan i ponekad morbidan način, a povijest pamti nekoliko nasilnih i kontroverznih incidenata.

10. Crkve u plamenu

Još od osamdesetih godina prošlog stoljeća kada su black metal popularizirali bendovi poput Mayhema, Burzuma i Bathoryja, žanr je bio iznimno anti-kršćanski orijentiran, a neki su istaknuti metalci, poput Gaahla i Varga Vikernesa, otvoreno zagovarali praksu paljenja vjerskih objekata što se najbolje vidjelo u Norveškoj. Priča koja je pratila paljenje crkava govorila je o povijesnim sukobima paganista i kršćana.

9. Prava krv na koncertu

Ako je uvrijediti Crkvu prva zanimacija, druga je napraviti koncert koji će se dugo prepričavati u krugovima istomišljenika. “Black Mass Krakow 2004” izdanje je Gorgorotha snimljeno u Poljskoj. Na pozornici prepunoj odsječenih životinjskih glava rugali su se raspelu i koristili svinjsku krv što je rezultiralo tužbama zbog blasfemije i okrutnosti prema životinjama, no bend je izbjegao sudski progon. Jedna druga priča podsjeća na frontmana benda Watain koji je publiku na koncertu polijevao krvlju iz kozje lubanje. Novinari su ih optužili da štuju vraga, a bend se nije bunio jer su se odavno deklarirali kao sotonisti.

8. Smrt jer je okaljao sotonizam

Samong Traisattha bio je basist i pjevač tajlandskog benda Surrender of Divinity. Početkom 2014. ubio ga je obožavatelj poznat pod nadimkom Maleficent Meditation koji se na svom Facebooku pohvalio fotografijama Traisatthovog trupla. Ispostavilo se da je fan htio počiniti samoubojstvo, ali je prije toga odlučio oduzeti život ‘onima koji tvrde da su sotonisti, a nemaju pojma o sotonizmu’: “Više poštujem revne budiste, muslimane i katolike nego ovakve ljude. Da ga nisam ubio ja, ubio bi ga netko drugi.”

7. Psihički bolesnici na albumu

Bend Gulaggh nekada se zvao Stalaggh, a u vrijeme snimanja albuma “Projekt Misanthropia”, jedan je od članova benda radio u ustanovi za psihički bolesne osobe. Ideja je bila snimiti ‘krikove’ i ‘urlike’ korisnika ustanove, a kada su prikupili sve potrebne dozvole i dopuštenja, okupili su ih u jednoj napuštenoj crkvi, upalili mikrofone i objasnili im da samo trebaju vrištati nekoliko sati. Dodat ćemo da bend svoj album ne smatra dijelom black metal zajednice već ga opisuje kao ‘Nihilistik Misanthropik Audio-Terrror’.

6. Varg Vikernes i Anders Breivik

Bivši gitarist Mayhema, Varg Vikernes, naći će se na našem popisu još jednom, no jedna ga se priča dovodi u vezu s Andersom Breivikom koji je 2011. odradio krvavi pohod u Norveškoj ubivši 77 osoba. Prema pričanjima, Vikernes je jedan od 530 neonacističkih simpatizera kojima je Breivik poslao svoj manifest. Vikernes je u pismo osudio Breivikove zločine, no više mu je smetalo što je ubio Norvežane, bolje bi bilo – smatra Breivik – da je poubijao muslimane i židove.

5. 17-godišnji ubojica Hendrik Mobus

Hendrik Mobus osnivač je black metal benda Absurd. Još od tinejdžerskih dana ima problema sa zakonom, a 1993. sa svojim je prijateljima iz benda ubio Sandra Beyera koji je, čini se, malo previše smetao bendu i zabadao nos ondje gdje nije trebalo. Tada 17-godišnji Mobus i njegovi prijatelji oteli su 15-godišnjeg Beyera, zavezali za stolicu i ugušili kabelom za struju. Nako odsluženja kazne, otvoreno je veličao Adolfa Hitlera i nacistički pokret, a kada je na koncertu podignuo ruku u pozdrav ‘Sieg Heil’ prekršio je uvjete pod kojima je bio pušten na slobodu, pa je opet završio u zatvoru. Danas je na slobodi i ima svoju diskografsku kuću.

4. Samo mrtav gay je dobar gay

Govorimo li o ubojstvima, Bard Guldvik ‘Faust’ Eithun, bubnjar iz benda Emperor, s 37 je uboda nožem 1992. dokrajčio Magnea Andreassena, gay mladića koji mu se upucavao. Dobio je 14 godina zatvora. Upola manje dobio je Jon Nodtveidt iz Dissectiona koji je 1997. života lišio Josefa ben Meddoura. Policija je ubojstvo okarakterizirala kao zločin iz mržnje, a Nodtveid se kasnije pokajao za učinjeno.

3. Mučitelj Gaahl

Prije 15 godina na sudu se našla neimenovana žrtva koju je Gaahl iz Gorgorotha držao u svojoj kući i mučio. Prema jednoj verziji priče, 41-godišnjak se posvađao s Gaahlom na zabavi i kada je htio napustiti društvo, Gaahl ga je opalio s nečim po glavi. Gaahlova verzija priče glasi da ga je udario u samoobrani. Žrtva je kasnije pričala da mu je Gaahl prijetio da će ga žrtvovati i piti mu krv te da je vidio kako Gaahl stavlja čašu i pušta da krv iz rana kaplje u nju, dok je Gaahl rekao da je to napravio kako mu krv ne bi zaprljala čitavu kuću. Osuđen je na godinu i dva mjeseca zatvora, a njegova je majka rekla da se samo šalio “On je vegetarijanac i jako je izbirljiv oko hrane”.

2. Truplo pjevača na naslovnici albuma

Frontmen Mayhema, Per ‘Dead’ Ohlin bio je uvjeren da je već odavno umro (zato si je i dao takav nadimak) pa je svoju dnevnu odjeću prije nošenja zakopavao na groblju. Rezao se žiletima i komadima stakla, a 1991. počinio je samoubojstvo: prerezao si je žile, a kako mu se nije dalo čekati – uzeo je sačmaricu i presudio si. U oproštajnoj poruci napisao je ‘Isprčavam se na ovoliko krvi, neka zabava počne.”. A zabava je uistinu počela: ostatak benda fotografiju njegovog mrtvog tijela stavio je na naslovnicu albuma “Dawn of the Black Hearts”. U jednom intervjuu, gitarist Marduka, Morgan Steinmeyer Hakansson, otkrio je da čuva komadiće Deadove lubanje i djeliće njegova mozga. Ne samo to, još petorica bendu bliskih ljudi posjeduje slične suvenire.

1. Ubojstvo Euronymusa

Nema black metal liste bez slavne priče o tome kako je Varg Vikernes ubio svog bivšeg kolegu iz benda, gitarista Oysteina ‘Euronymousa’ Aarsetha. Posvađali su se 1991. kada je Euronymous posudio neke novce od Vikernesa i zaboravio vratiti ih. Uslijedilo je još par sitnih čarki između njih dvojice, a onda je 1993. – barem po Vikernesevoj verziji priče – saznao da ga Euronymous želi oteti i ubiti. Pa ga je, jednostavno, odlučio preduhitriti. Euronymous je ubijen nožem, izbrojana su 23 uboda, Varg je tvrdio da se dogodilo u samoobrani te da je njegov napadač pao na slomljeno staklo. Osuđen je na 21 godinu zatvora. Vikernes je, osim što je ubojica, spalio nekoliko vjerskih objekata među kojima su nacionalna blaga i kulturološki spomenici, uništavao groblja, a nije na odmet spomenuti da je ona sačmarica s kojom se ubio ‘Dead’ iz prethodne priče – njegova. Kao što nije na odmet spomenuti i da je fotografiju mrtvog ‘Deada’ snimio – Euronymous.

Stisni